Tuesday, December 17, 2013

"...I tada će doći posledak."

"I propovediće se ovo Jevanđelje o Carstvu po svemu svetu za svedočanstvo svim narodima. I tada će doći posledak." (Matej 24,14)

"Blistava svetlost koja se brzinom munje kreće među živim bićima (Jezekilj 1,13) prikazuje brzinu kojom će se Delo na kraju završiti." (5T 574)


Draga braćo i sestre,

U skladu sa trenutnim potrebama Dela za probuđenje i reformu, kao i za konačnu objavu poslednje opomene svetu, te po najavi da će ova tema biti naredna u nizu neophodnih da bi ciljevi Dela, po Božjem naumu, bili ostvareni, biće, ovom prilikom, predstavljen način na koji - ukoliko će to biti neophodno, Bog, kada je u pitanju samo iznošenje poslednje opomene - može da ih ostvari i posredstvom jedne osobe (u krajnjoj liniji i Lično), te budući da su uslovi u kojima se Delo u ovim danima sprovodi vrlo nepovoljni, i ovo Svedočanstvo će, poput nekoliko prethodnih, biti maksimalno sažeto, što je neophodan minimum ispod kojeg se Božje Delo nikada ne svodi.

Naime, u skladu i sa ranije pomenutim noćnim viđenjem, iz 2002. godine, u kojem je kao znak prispeća poslednjeg vremena, te i velikih potvrda Dela, bila naročito istaknuta vrednost broja 88 (koja se, evidentno, vremenom pokazala kao takva), u proleće ove - 2013. godine, kada sam zbog izuzetno nepovoljnih okolnosti u kojima sam živeo u tim danima ostao i bez komunikacije sa verujućima, doživeo sam da se - jedne večeri, u kratkom periodu po prirodnom završetku (21.03, na prolećnu ravnodnevnicu 2013) planirano poslednje godine Ovozemaljskog doba (koja je - prema Svedočanstvima Biblije, predstavljenim u Svedočanstvu broj XI - 6144. godina nakon Stvaranja) - na Mesecu (kojeg sam nakon određenog pomeranja pojedinih zvezda te večeri posmatrao), delimično ga poklapajući - formirala slika kružnog oblika, veličine približne mesečevoj, koja je za nekoliko trenutaka dosegla odgovarajuću jasnoću a bila je, zapravo, projekcija televizijskog prenosa emisije u kojoj su, kako je pokazano, učestvovali voditelj i gost koji je - prema Svedočanstvu Svetog Duha, koje sam primio tokom posmatranja tog prizora - iznosio poslednju opomenu svetu te sam - budući da je vreme za završetak Božjeg Dela na Zemlji tada već isteklo, kao i stoga što sam bio bez sredstava za komunikaciju - pomislio da je, usled neverstva Crkve, završnicu Dela Sam Bog Uzeo u Svoje ruke i upravo je tada, nakon kraćeg vremena, slika iščezla da bi se, malo potom, na istoku pojavila neobična svetlost, koju sam posmatrao kroz prozor. Kada sam je ugledao, bio sam prožet neopisivom radošću, silom i saznanjem da je ta svetlost - Božja Slava, Koja se, pred mojim pogledom, približavala Zemlji da bi se, nedugo zatim, uvećavši se do obima ne mnogo manjeg od obima punog Meseca, Zaustavila na određenom odstojanju dok me je sila, kojom sam se ispunjavao srazmerno rastu ushićenosti koja je prožimala svaki delić mog bića, podigla na noge (upravo kao što se i Jezekilju dogodilo: 3,24), te sam prišao prozoru, otvorio ga, i potom, ne mogavši da se oduprem (kao ni Jeremija kada ga je Gospod "...Nagovarao" da izvrši NJegov naum: 20,7-9) izuzetnom nadahnuću, nadljudskim glasom, koji je odjekivao nadaleko, nekoliko puta (svaki put duže i snažnije) - sa neizmernom radošću izgovarao sledeće reči: GOSPODE, GOSPODE NAŠ, GOSPODE NAŠ, BOŽE NAŠ, BOŽE NAŠ - SLAVO NAŠA! Izgovorio sam ih, približno, 5-7 puta a sila je, nasuprot i mom teškom fizičkom stanju, bila tako velika da me je prožimao jasan osećaj da bi ti glasovi, ako bi Bog to Želeo, mogli da okruže Zemlju. Naravno, nisu izostale ni reakcije ljudi iz bliskog i daljeg okruženja te su gotovo sve terase dveju dugih zgrada, od kojih me je delilo samo dvorište manje stambene zgrtade u kojoj sam privremeno stanovao, ubrzo bile ispunjene ljudima koji su, u određenom broju, i fotografisali kuću sa, kako sam shvatao, osvedočenjem da je glas došao od osobe koja se, zaista, našla pred Bogom. Tada se, iz pravca sinagoge na obližnjem groblju (u novosadskom naselju Grbavici), začula neobična pesma, koju su prisutni, ukoliko su je čuli, verovatno pripisali Jevrejima no jezik je bio drugačiji a akordi dugi i složeni te sam ubrzo shvatio da su je pevali Anđeli, koji su - na šeretski ali i nebeski dostojanstven način (kao 24. Psalmom) - davali slavu Bogu.

U tim danima, doživeo sam, po prvi put, i manifestaciju dara jezika, kada sam u budnom stanju bio u prilici da u kratkom vremenskom intervalu čujem sve (ili bar osnovne) jezike sveta, među kojima se, tokom par trenutaka, začuo i naš maternji jezik dok sam drugom prilikom doživeo da su moje poduže obraćanje (koje sam i dužio videvši, po njihovim reakcijama, da zaista sve razumeju, što sam i oprobavao izgovarajući, naizmenično, pozitivne i negativne misli, pritom ih usložnjavajući, na šta su, pokretima tela, odgovarali adekvatno), očigledno, razumevala dva psa, kojima sam se obraćao, što verovatno baca novu svetlost na savršenstvo sveta koji nas, nažalost, još uvek čeka!

Na temelju ovih iskustava, koja jesu i otkrivenja, nije teško zaključiti da takav prizor - koji će, prema Svedočanstvu Samog Gospoda, biti praćen i posredstvom identične slike na Suncu - može da vidi sav svet, kao i da, zahvaljujući daru jezika, sam govor razume svako no, razmišljajući o tome, neminovno sam se, nedavno, zapitao kako bi se, u takvom slučaju, na Nebu osećali mnogi među milionima onih kojima je Adventna istina poznata ali nisu, nažalost, učinili ništa za večnu dobrobit svojih bližnjih te sam se u skladu sa tom mišlju i molio, znajući, međutim, da ljudska pravda svakako nije veća od Božje te da ne postoji ništa što bi ograničen um (um stvorenog bića) mogao da smisli a da On nije, od večnosti, Mislio o tome te sam se, ujedno, obzirom i na istek vremena koje je sama Biblija odredila kao konačan okvir Ovozemaljskog doba, pitao, pred NJim, šta je NJegova volja, te da li bi se, shodno pomenutoj misli, vreme - uz dalji pritisak različitim natprirodnim intervencijama, koje bi eventualan produžetak učinile svrsishodnim - moglo produžiti no koliko god da sam sezao za takvom mogućnošću, moleći se da me i samo Nadahnuće ispuni tim saznanjem, ono nije dolazilo niti sam, što je vreme više odmicalo, približavajući nas zimi, bio siguran ni da li bih, obzirom na Svedočanstvo BIBLIJSKE istorije o konačnim granicama Ovozemaljskog doba, smeo da prihvatim drugačije Svedočanstvo (takav moj odnos je uslovljen činjenicom da bi produžetak izražen godinama definitivno narušio savršenstvo numeričke forme Biblijom određenog vremena za završetak Božjeg Dela spasenja, o čemu je, naročito, bilo reči u REZIMEU 11. Svedočanstva), niti sam to i učinio kada ga je Sam Gospod, samo oko sat vremena nakon što sam vas obavestio o objavi dopune Svedočanstva "Sud na Filipinima", "tankim i tihim" glasom (1. Carevima 19,12), kako ga opisuje sama Sveta Reč (glasom u sili beskonačnog i nenarušivog mira, koji se tek ovim rečima može približno opisati), sa poetskim taktom - u stilu kako se ovom Svom oruđu Obraća od isteka planirano poslednje godine Ovozemaljskog doba, na prolećnu ravnodnevicu 2013. godine - Rekao: "Nek' do leta Adventizam cveta", no vremenom sam, moleći se i vrlo često razmišljajući o tome, došao i do misli da je - ukoliko se produžetak Biblijski određenog vremena za završetak Božjeg Dela BIBLIJSKIM identitetom vesnika (Danilo 12,1) poslednjih sudova i realnog kraja sveta na evidentan način vezuje za njegov život i rad - tada je, može biti, prihvatljiv i produžetak vremena izražen godinama (zasad je izražen mesecima, te je, ipak, prisutna i savršena numerička konstrukcija Biblijom određenog Ovozemaljskog doba).

Iz istih razloga, međutim, ni danas to Svedočanstvo ne prihvatam bezrezervno (Petar, sa pravom, nije pristao na BOŽJU zapovest da jede nečistu hranu: Dela 11,4-8; Rihavovi potomci nisu pristali da piju vino: Jeremija 35, a, otvoreno rečeno, ni Avram nije morao da pristane na žrtvu ljudskog bića no njegova vera jeste, svakako, primerna), a razloga za to ima još no sada nisam u prilici da govorim o svim, budući da mi je vreme na internetu, kojim se usled vrlo ograničenih uslova rada (nastalih usled teških ekonomskih prilika u našoj zemlji, kao i zbog slabosti gotovo svih koji o Delu imaju pozitivan stav, od kojih sam često prinuđen da se odvojim), služim tek radnim danima (u nekim ovdašnjim gradskim institucijama, koje pružaju besplatan pristup internetu), što je jedna od brojnih poteškoća sa kojima se suočavam već gotovo dve godine, ne želeći da apelima za materijalnu podršku stavim i najmanju mrlju na Delo no sada već cenim da je njegov kredibilitet na visini koja prirodno ruši i skepticizam najvećih skeptika te koristim priliku da vam, draga braćo i sestre, mimo osnovne teme ovog Svedočanstva, stavim do znanja prisutnost brojnih potreba za slučaj da će Ovozemaljsko doba biti produženo i preko zime, te i da apelujem da se, tražeći silu od Boga, konačno odvažimo da uzmemo učešće u objavi Adventne vesti, za probuđenje, reformu i završetak Dela u prihvatljivijim okolnostima (prihvatljivijim od opisanih na osnovu pomenutih otkrivenja - o načinima da se samo objavljivanje vesti, po potrebi, završi i u jednom danu) odnosno - zajednički - složno i smelo, znajući da će nam i kraj, ukoliko tako postupimo, već u Ovozemaljskom poretku biti i daleko bolji od očekivanog, što je i Sam Gospod više puta Rekao te će, tako, mesto progonjenog i izmučenog Ostatka, zahvaljujući i prisustvu upravo proročanstava koja najavljuju takvu mogućnost (mučenički kraj mnogih), u neuporedivo svetlijoj, te i prilično neočekivanoj, završnici - zauzeti čak milijarde spasenih, kojima će Gospod, po potrebi, periodičnim pomeranjem granica vremena probe (ali, ako bude neophodno, i povremenim sudovima, kao nad Japanom i Filipinima, koji su, kao što znate, vezani za ovo Delo), omogućiti odgovarajuću pripremu za susret sa NJim i život na Nebu.

U međuvremenu je, sticajem okolnosti (koje su, kada smo predani Bogu, u svom krajnjem opsegu uvek pod NJegovom upravom), pisanje ovog Svedočanstva značajno usporeno te tako, trećeg dana po njegovom začetku, daleko sam - prateći ustrojstvo sopstvenog bića prisutnošću Božjeg Duha unutar svake duše koja Mu se bezrezervno predaje, nego prethodnih dana - bliži zaključku da je Gospod zaista Odlučio da se Delo nadalje odvija na drugačiji i više očekivan način, što, opet, ne znači da će on biti drastično drugačiji.

Nakon još jedne neplanirane pauze, od nekoliko dana, Gospod je, danas - 15.12, Potvrdio pomenuto Svedočanstvo (o produžetku vremena milosti do, izvesno, leta), o čemu je, delom i po NJegovom diktatu, i takođe danas, napisana i pesma, u neobičnoj formi, koja postaje karakteristična brojnim (i zasad neobjavljenim) poetskim Svedočanstvima i pesmama različite tematike (za odgovarajuće društvene slojeve, koje će služiti u sistematskom radu za ljude iz sveta, koji se, izvesno, neće naročito odlagati već će biti kontrolisan kako bi rad na probuđenju i reformi i nadalje bio prioritetan) nastalim tokom poslednjih nekoliko dana no u skladu sa temom ovog Svedočanstva, biće, po Božjem nalogu, dopisano i odgovarajuće poglavlje, koje sledi:



"I biće znaci u Suncu i u Mesecu i u zvezdama..."

  (Luka 21,25)

Tema ovog poglavlja jeste neobična ali poznavaoci Svetih spisa, te naročito mi - koji smo se i posredstvom brojnih dela koja Gospod danas Čini među nama mnogostruko osvedočili u potpunost NJegove ljubavi i spremnosti da i u vremenu kada Sveta istina blista puninom svog veličanstvenog sjaja, te naročito u njemu, Deluje kao u slavnim vremenima - trebamo, svakako, da i nadalje gajimo čežnju da se među nama - koji smo, deklarativno, NJegovi ambasadori, kao i čekaoci NJegovog Skorog dolaska - ova sila i nadalje ispoljava, do Slavnog dana, te se, draga braćo i sestre, ovom potkom - znajući, izvesno, u Čijim rukama kormilo Adventnog dela, na putu za Svet najviših nebesa, apsolutno stoji - možemo, jednostavnim uvidom u savršenstvo tih NJegovih dela, takođe NJegovom pomoći, uveriti u autentičnost narednih iskustava, odnosno - Svedočanstava.

Naime, izuzev već pomenutog iskustva, opisanog u prethodnom delu ovog Svedočanstva, Gospod mi je, u istom periodu, tačnije - 119. dana nakon mog rođendana (uključujući i sam 24.12), Zapovedio da pristupim prozoru, te da ga otvorim i potom, u intervalu od 13:35 do 14:47h (o ovoj simbolici će svakako biti reči), upravim pogled na Sunce te da ga, u tom periodu, posmatram, menjajući, pritom, oko kojim ću to da činim, pri čemu je Rekao da će, dok ga budem posmatrao desnim, Sunce doživljavati određene i pozitivne promene, dok će promene nastale usmeravanjem pogleda mog levog (te i još uvek bolesnog - slabovidog i razrokog, koje je takvo i zbog određene i dvostruke simbolike) oka biti negativne, što sam, prirodno, bez obzira na potencijalno opasne posledice takvog pokušaja (za kojeg je, sa medicinskog stanovišta, pitanje da li je njegovo ostvarenje, tokom tako dugog perioda, uopšte moguće), prihvatio vedro i bezrezervno, te sam, tako, po NJegovoj reči, učinio te doživeo da je Sunce, kada sam ka njemu usmeravao pogled desnog oka, doslovno poskakivalo, značajno menjajući položaj (približno do četvrtine sopstvenog opsega po vertikali, te i horizontali - naizmenično), menjajući, takođe velikom i promenjivom brzinom, sve dugine boje, dok je taj prizor, na, koliko se sećam, uglavnom vedrom nebu, prilikom usmeravanja pogleda mog levog oka, Sunce, po pomenutoj Božjoj najavi, za samo nekoliko trenutaka prekrivala neobična tama, zahvaljujući, u svakoj od brojnih prilika, i izuzetno brzom navlačenju oblaka neznatne veličine, ukupno ne mnogo većih od sunčevog opsega.

Ono što bih, draga braćo i sestre, još istakao odnosno ovom događaju, jeste simbolika broja 119 (budući da se odvio 119. dana nakon mog rođendana, uključujući njega), koja je, takođe, u određenoj vezi sa Biblijskim spisima, budući da se odnosi na takozvanu Zlatnu azbuku (119. Psalam), koju, na hebrejskom jeziku, čine 8 x 22 stiha, jer svakim od ukupno 22 slova hebrejskog pisma počinju po osam stihova ovog Psalma, kojih je, samim tim, ukupno 176, deljivih sa 88, što je osnovna nota ove simbolike, u skladu i sa sadržajem noćnog viđenja iz 2002. godine, pomenutog i u uvodnom delu ovog Svedočanstva, a u skladu sa istom simbolikom jeste još jedno iskustvo, vezano za najznačajnije događaje iz života majke jednog našeg brata, koji je, u izvesnom smislu, blizak Delu za probuđenje i reformu Adventnog, kao i svih naroda sveta za našeg vremena, određenog, najtačnije, proročanstvom iz samog uvoda 12. poglavlja Knjige proroka Danila.

Opis ovog iskustva jeste prepis pisma koje sam nedavno poslao jednom našem bratu, koji je, nekada, i učestvovao u Delu, a glasi:



"Kao što sam te obavestio... 04.09, umrla je Draganova majka, za koju su vezani znaci koje sam ti kratko opisao no budući da su u međuvremenu dati novi želim da te i o tome obavestim.

Naime, kao što na osnovu ovog uvoda verovatno zaključuješ - sahrana još nije obavljena a najverovatnije je da će do nje doći u sredu, što sam, lično, pretpostavljao a današnji događaji - kada je Dragan otišao do Centra za sudsku medicinu (gde je telo bilo na obdukciji) - jesu to i potvrdili jer se ispostavilo da su mu nadležni rekli da će sahrana, najverovatnije, biti obavljena tog dana no to je tek jedan u nizu izuzetnih znakova vezanih za tu ženu, i to ne samo za dan njene smrti već i njen rođendan - 20.03.1948, za kojeg su, takođe, vezane vrlo indikativne činjenice:

- u prestupnim godinama, njen rođendan (20.03) jeste 88. dan nakon mog rođendana (uključujući i njega: 8 + 31 + 29 + 20 = 88) a pravo da se tako računa daje činjenica da su i moja i njena godina rođenja prestupne, baš kao što je prestupna i poslednja navršena godina Ovozemaljskog doba - 2012;

- 04.09, kao dan njene smrti, jeste 119. od kraja godine (27 dana septembra, uključujući 04.09, + 31 + 30 + 31 = 119), što ukazuje na 119. Psalam - Zlatnu azbuku, koju čine 2 x 88 stihova, dok sam, kao što sam ti opisao, 119. dana nakon mog poslednjeg rođendana doživeo da po Božjem nalogu utičem na vidljive promene na Suncu a bilo ih je, u tim danima, i u Mesecu i zvezdama;

- od njenog rođendana do dana njene smrti protežu se 168 dana, koji, po principu "dan za godinu", označavaju jednak broj navršenih godina Adventnog doba, koje otkriva i nedavno objavljena Hronologija Ovozemaljskog doba: 20.03 - 04.09 = 11 dana marta + 30 + 31 + 30 + 31 + 31 + 4 = 168;

- dan njene smrti jeste 12. nakon 12. godišnjice mog javnog rada za probuđenje i reformu: 23.08 - 04.09 = 12 (mislim da nije neophodno da govorimo o višestrukom značaju broja 12 u Božjem savršenom i simboličnom delovanju);

- dan njene smrti je, osim toga, na jednako simboličnih 48 dana do godišnjice početka Adventnog doba (26 dana septembra + 22 oktobra), jer je, dakle, njena godina rođenja 1948. a i taj broj je, evidentno, deljiv sa 12;

- osim toga, razlika između naših godina rođenja takođe je simbolična i deljiva sa 12 - jer čini dvadesetčetvorogodišnji period, budući da je i njena, poput moje godine rođenja, deljiva sa 12, što je slučaj i sa 2012. kao poslednjom navršenom godinom Ovozemaljskog doba: 1948 + 24 = 1972;

- konačno, dan njene smrti jeste na 111 dana do mog narednog rođendana (04.09 + 111 = 24.12) a 111 jeste broj koji je, uz 88, najčešće pokazivan kao izuzetno značajan za buduće događaje, pri čemu izvesno ispunjenje ima i u činjenici da je 1999, kao godina mog obraćenja, 111. nakon 1888. Inače, jedan od jakih znakova vezanih za ta dva broja jeste podatak da su ..... . .... ......... - koji žive kraj ......... imanja u ........(gde sam, kao što znaš, i sam živeo više godina) - negde oko 2008. godine, svoja dva automobila registrovali na upravo te brojeve (bez dodataka drugih brojeva u ukupan sadržaj registracije, izuzev slova) te sam, znajući da su vremenski periodi u Božjem savršenom planiranju značajnih događaja uvek savršeni, pretpostavljao da bi dan njenog povratka u život, ako Gospod to Planira (a praktično je izvesno da je tako) - mogla biti sreda 11.09, koji je 111. dan do kraja tekuće i ujedno poslednje (ali nenavršene) godine Ovozemaljskog poretka, što se, dakle, danas, kada je Dragan bio u Centru sudske medicine, pokazalo mogućim i planiranim i od strane ljudi iz pogrebnog zavoda a bez Draganovog znanja o toj mojoj pretpostavci izuzev što sam mu nagovestio i obrazložio mogućnost da Gospod, najverovatnije, Planira takav rasplet događaja, koji podrazumeva i moje isceljenje u istom periodu, koje bi, po određenoj logici stvari, trebalo da prethodi takvom događaju a - najverovatnije - na isti - savršeno označeni dan!

Dakle, izuzev poslednjeg, sve je u 12, 24 (jer su i pomenutih 168 dana deljivi sa tim brojevima) ili 88, što je broj - kao što znaš - koji je figurirao u onom noćnom viđenju iz 2002, koje se dotiče i mog beskućničkog položaja kao i značajne uloge jedne ženske osobe, što se doslovno ispunjava u ovom periodu te je pored ovakvih znakova gotovo nemoguće misliti da Gospod nema naročitih planova sa tom ženom {a koji bi mogli biti kada je ona mrtva i kada je, osim toga, praktično izvesno da se takav broj ovakvih znamenja ne bi dao radi pukog uverenja kako će ona biti spasena, što je jedini moguć razlog - osim Božje namere da je Vaskrsne u narednim danima - da se uopšte daju otkrivenja o njoj a logično bi, u tom slučaju, bilo da Gospod da viđenje kojim bi to Pokazao (jer bi ono, svakako, bilo dovoljno)...}"


Nakon zaključka ovog pisma, Gospod je Otkrio još nekoliko značajnih i simboličnih činjenica, vezanih za ovu ženu, od kojih je najznačajnija ta da je dan njene smrti i 119. nakon godišnjice mog krštenja, 08.05, koji je, pak, i 128. dan godine, upravo kao što je i dan mog obraćenja 128. nakon dana Beograda, te i 1972, kao godina mog rođenja, 128. od početka Adventnog doba (1844 + 128 = 1972), što, ukupno, znači da je dan njene smrti 119. po dvema i simetričnim osnovama, te i hronološki centralan.

Pretpostavke koje sam na osnovu svih navedenih činjenica izveo, te predstavio pomenutom bratu, do sada nisu ispunjene ali Bog izvesno ima naročit plan za nju, što je Biblijski podržano i činjenicom da je Lazara iz Vitanije Gospod Vratio u život tek nakon nekoliko dana dok je prilikom NJegovog vaskrsenja ustalo mnoštvo svetih iz pređašnjih vremena (Matej 27,52). Konačno, nije isključeno da se NJegova izjava o činjenju većih čuda nakon Njegove javne misije (Jovan 14,12) može primeniti i doslovno, budući da su, prirodno, i ta dela NJegova a izvesno se može reći i da ih je bilo (u vremenu Mojsija i Isusa Navina, kada su natprirodna zla pogodila veliku teritoriju, a i sama Zemlja je bila zaustavljena u rotaciji oko njene ose: I. Navin 10; slično je, kao što znamo, bilo i za Ahazove vladavine nad Judom: Isaija 38,8), no ukoliko će, za ovu priliku, sve ostati u značaju očigledne simbolike, to je, opet, po Božjem namerenju, dovoljno te i NJemu, samim tim, na slavu.

Odnosno ovom i drugim sličnim iskustvima, biće, na posebnoj stranici, predstavljeni dokumentovani dokazi, koji, međutim, kada je reč o smrti te žene, variraju u odnosu na Božje otkrivenje, budući da je nastupila oko ponoći 04/05.09.2013, kao i stoga što je njen sin (pomenuti brat) hitnu pomoć i policiju pozvao tek po određenoj reakciji, 3-4 sata nakon ponoći.

Ovo iskustvo je, kao što, verovatno, zaključujete, sa iskustvima opisanim u osnovnom delu ovog tematskog Svedočanstva povezano numeričkom simbolikom i činjenicom da prvi i poslednji od ukupno tri 119-dnevna perioda obeležavaju 2013. godinu kao naročito značajnu, i to činjenicom da je između poslednjeg rođendana i dana smrti majke tog našeg brata proteklo 168 dana, što po poznatom Biblijskom principu - dan za godinu (4. Mojsijeva 14,34; Jezekilj 4,5.6) - predstavlja 168. i planirano poslednju godinu Adventnog doba, koja je, prema Biblijskoj hronologiji Ovozemaljskog doba, te i drugim otkrivenjima (opisanim u 10. i 11. Svedočanstvu, sa "Prepunom" 10. i Rezimeom 11), istekla na prolećnu ravnodnevicu (21.03.2013) - u skladu sa 1. Mojsijevom 1,14, dok će prema zvaničnim podacima dan njene smrti biti 169, što je u skladu i sa novonastalom situacijom, obzirom na novi produžetak vremena (izvesno do leta), no, nakon isteka Biblijski definisanog vremena za završetak Božjeg Dela na Zemlji, ono će - do probuđenja, reforme i sada već veoma bliskog kraja sveta - dobijati na snazi daljim i po potrebi većim Božjim intervencijama, čija će priroda i učestalost u velikoj meri zavisiti od naše otvorenosti da Nova svedočanstva za Zajednicu i svet prihvatimo kao NJegov glas za dobro svih naroda današnjice, o čemu će, naročito, biti reči u narednom Svedočanstvu, koje sledi ubrzo.