Monday, September 30, 2013

Jer Ilija jeste i sudija (rekapitulacija jeste interakcija)

Tema srodna prethodnoj - o identitetu kneza Mihaila, dotiče još jedno poznato Biblijsko proročanstvo, koje takođe stoji kao znak početka poslednjeg vremena, koje glasi:

"Evo, Ja Ću vam Poslati Iliju proroka pre nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji; i on će obratiti srce otaca k' sinovima, i srce sinova k' ocima njihovim, da ne Dođem i Zatrem Zemlju." (Malahija 4,5.6)

O identitetu ovog vesnika bilo je reči i u prethodnim Svedočanstvima, počevši od prvog, koje datira od 23.08.2001. godine, ali je o njemu više rečeno u kasnijim Svedočanstvima, naročito u brojevima VII-XI, koja se - neposredno i posredno - dotiču tog pitanja te će, budući da je već uglavnom razmotreno, ovom temom sjediniti sve relevantne izveštaje kako bi pregled tih Svedočanstava, iz pomenutih razloga, bio celostan.

Tako sam, dakle, u uvodu prvog Svedočanstva, objavljenog pod indikativnim naslovom "Pripravi se Izrailju da sretneš Boga svojega", napisao:


"Uz držanje svih Božjih Zapovesti, prihvatanje dara Duha proroštva, kojeg Božja Reč naziva “svedočanstvom Isusa Hrista” (Otkrivenje 19,10), pokazuje se kao uslov spasenja, jer je pisano da “nema zore” onima koji ga odbacuju (Isaija 8,20).

“Poslednja velika Sotonina prevara biće pokušaj da poništi uticaj svedočanstva Božjeg Duha. 'Kada nema utvare, rasipa se narod.' (Priče 29,18) Sotona će raditi oštroumno, na različite načine i preko različitih oruđa, da poljulja poverenje koje Božji narod ostatka gaji u pravo svedočanstvo.” (1SM 48 - 1890)

Zapis celokupne crkvene istorije, koji je svoje mesto našao na stranicama Svetih Spisa Starog i Novog zaveta, nedvosmisleno pokazuje da je dar Duha proroštva skoro uvek bio nerazdvojni pratilac Božjeg naroda, kojim se Gospod koristio da bi ga čvrstom rukom vodio i poučavao, čuvajući ga od potpunog zastranjenja i brojnih neprijatelja kojima je bio okružen. “I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira i prorokom čuva ga.” (Osija 12,14) Planom Božanskog Proviđenja, izlazak Izrailja iz Egipta je simbol izlaska Božjeg naroda iz sadašnjeg svetskog poretka i kao što je Starozavetni Izrailj vođen Duhom proroštva, tako će i duhovni Izrailj biti vođen na svom putu za nebeski Hanan. Božja Reč govori za poslednje dane: “I posle ću izliti Duh Svoj na svako telo, i proricaće sinovi i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare.” (Joilo 2,28)

Kao svedok ispunjenja ovog proročanstva, i kao onaj u kome je našlo primenu, voljom Gospodovom beležim ova iskustva, svestan težine svake napisane reči jer mi je jasno pokazano da će se ovaj spis prevesti i razaslati za svedočanstvo mnogima. Ova objava, kao jedna od poslednjih u nizu, došla je onog istog jutra kada me je Božansko nadahnuće povelo u pisanju."


Kasnije, da bi bilo jasnije, bilo je, u Drugom svedočanstvu, više reči o tom poslanstvu:



"Ono što ću u ovoj svesci naglasiti jeste da je Delo probuđenja i reforme koje je započelo radom Jovana Krstitelja a dovršeno svedočanstvom Apostolske Crkve, model reforme koja će se danas sprovesti u redovima Božjeg naroda. Bog poziva Adventni narod na probuđenje prave pobožnosti i ponovno krštenje vodom, ali i na krštenje Svetim Duhom u sili Poznog dažda, kako bi sveto Delo, koje nam je povereno, konačno bilo završeno.

Neka Bog Dragi i Sveti prosvetli um Svom narodu i otvori mu oči kako bi poznao vreme pohođenja i spremno dočekao svog Otkupitelja kada bude dolazio kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. Božja zapovest za ovo vreme glasi: “Pripravi se Izrailju da sretneš Boga svojega... jer ide dan Gospodnji, jer je blizu.” (Amos 4,12; Joilo 2,1)"


Nekoliko godina kasnije, u Svedočanstvu broj VII, ovom predmetu je posvećeno i celo poglavlje, čiji odgovarajući deo ponavljamo:


"Poslednje proročanstvo Starog Zaveta, o vesniku koji će, pred sam Božji Dolazak, biti poslan u Duhu i sili proroka Ilije (Malahija 4,5-6), konačno ispunjenje doživljava upravo u ovim - poslednjim danima ovozemaljske istorije, jer kako je Ilija, kao predslika poslednjeg adventnog vesnika - vaznet na Nebo a da nije okusio smrt, tako će biti i u konačnom ispunjenju ovog proročanstva, koje je dato da bi se Božji narod pripremio i otvorio za vest koju Gospod danas upućuje posredstvom odabranog oruđa.


Međutim, i pored tako jasnog proročanstva, koje je više od dve hiljade godina najavljivalo poslednje Delo za probuđenje i reformu, mnogi Adventisti Sedmog dana, do kojih je vest doprla, odbili su da to učine jer su već dugo učeni da nakon službe Ellen G. White Bog neće govoriti na taj način, čime je otvoreno prezrena nauka Svetog pisma o duhovnim darovima, bez kojih nema napretka. Ova jeres je posebno omiljena neposvećenim vođama Zajednice, jer ne žele da se povinuju Božjem autoritetu, koji bi morao da se poštuje ako bi potreba za darom proroštva bila priznata. Na taj način, oni stoje nasuprot Samom Bogu i zatvaraju vrata spasenja mnogima koji bi se drugačije postavili da nije bilo kobnih jeresi kojima je Crkva napunjena. Sami neće da uđu, a drugima ne daju. Zato na njima stoji velika Božja osuda, kao što je rekao Gospod: “Teško vama... licemeri, što zatvarate Carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi hteli.” (Matej 23,13) Zato je vrlo važno da sva unapred formirana mišljenja budu odbačena, kako bi istina mogla da “zasvetli u srcima našim na svetlost poznanja slave Božje u licu Isusa Hrista.” (2. Korinćanima 4,6) Duh proroštva, o tome, kaže:

“Mi ne trebamo poveravati drugima da istražuju Pisma za nas. Neki od naše vodeće braće često su zauzimali položaje na pogrešnoj strani; i ako bi Gospod poslao poruku i čekao da ova starija braća otvore put za njeno napredovanje, to nikad ne bi stiglo do naroda!” (GW 303)

“Čuvajmo se od odbacivanja onoga što je istina... Oni, koji nisu navikli da istražuju Bibliju sami za sebe, ili da vagaju dokaze, imaju poverenje u vodeće ljude i prihvataju njihova mišljenja; tako će mnogi odbaciti prave vesti koje Bog šalje Svom narodu, ako ih ova vodeća braća ne prihvate.” 
(TM 107)

“Gospod mi je pokazao da ljudi na odgovornim položajima stoje direktno na putu Njegovom delu, zato što oni misle da se delo mora izvršiti i blagoslov mora doći na određen način, i oni ga neće prepoznati kada ono dođe na neki drugi način...” 
(5.T 726)

“Neki su me pitali da li ja mislim da nikad neće doći više svetla narodu Božjem? Naši umovi su postali tako ograničeni, da nam se čini da ne možemo razumeti da Bog ima moćno delo koje trebamo učiniti. Pojačano svetlo nas treba obasjati; jer staza pravednička je tako obasjana svetlošću, da sija više i više do savršenog dana.” 
(CW 34-35) “A put je pravednički kao svetlo videlo, koje sve većma svetli dok ne bude pravi dan.” (Priče 4,18)

Poslednje Božje reči iz Malahijinog proročanstva: “...da ne Dođem i Zatrem Zemlju”, takođe svedoče da se ono, u punom smislu, odnosi na vreme Drugog Hristovog dolaska jer će tek tada biti “dan od osvete” - “dan, kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove.” Sam Gospod Isus je rekao: “I evo Ću Doći skoro, i plata Moja sa Mnom da Dam svakome po delima njegovim.” (Isaija 63,4; Sofonije 1,16; Otkrivenje 22,12)


To su, dakle, bila prva Svedočanstva o identitetu poslednjeg adventnog vesnika, kome je Gospod, kada je prvi put čitao ovo (Malahijino) proročanstvo, Rekao: "ti si taj", što je kasnije samo potvrđivano a jedan od razloga nastanka ove rekapitulacije jeste taj što i u okvirima Adventne crkve nalazimo više pretendenata na ovaj poziv, među kojima je, nažalost, i jedan od mojih bivših i najbližih saradnika, sa kojim sam, sticajem nesrećnih okolnosti, na prelazu 2003/2004, bio prinuđen da raskinem saradnju, što je, osim toga, bilo i prirodno i obostrano jer suprotstavljenost jeste i separacija a ovo Svedočanstvo nastaje i stoga što je tom bratu - koji se, Bogu hvala, poprilično izvukao iz velike duhovne tame koja ga je prekrivala nekoliko godina - ovaj predmet i osnovni kamen spoticanja, kojeg nikako ne uklanja sa puta potpunog predanja (o kojem i sam propoveda ali ga, dakle, ne praktikuje, jer se Bogu, nažalost, ne divi celim srcem) Bogu, što se najjasnije ogleda u propovedima i tekstualnim temama u kojima govori upravo o sebi kao o osobi koja ispunjava ovo proročanstvo ali ćemo, radi hronološkog reda i određenih razlika u učenjima, najpre obratiti pažnju na još dvojicu Adventista (da li bivših ili i sadašnjih - to već ne znam, niti je značajno za ovo razmatranje njihovog kredibiliteta) - Rona Beauliea i Dejana Andova, koji su, nažalost, diskreditovani već antitrinitarijanskom jeresi, koja - u konačnoj liniji - posve ruši Božanski identitet Jedinog Spasitelja i Posrednika Boga i ljudi te o njima, uz dužno i prijateljsko poštovanje, nećemo suviše govoriti osim što ćemo se, dakle, na temelju sadržaja njihovih zvaničnih prezentacija, uveriti da to jeste slučaj:

Prezentacija i biografija Ronalda W. Beaulieua:


http://omega77.tripod.com/biorwb2.htm

Antitrinitarijanska teza u njegovim učenjima:

http://jesus-messiah.com/apologetics/catholic/creeds.html

Prezentacija Dejana Andova:


http://www.swordofelijah.org/index.html

Antitrinitarijanska teza u njegovim učenjima:


http://www.swordofelijah.org/49.html


Biblijsko učenje o Pluralnoj prirodi Božanstva:


http://toadventpeople.blogspot.com/p/doktrina.html

Ono što je karakteristično za ovu dvojicu samoproklamovanih vesnika jeste da, deklarativno, priznaju Autoritet Duha proroštva koji je izražen u životu i radu Ellen G. White, zbog čega su njihove zablude i namerno zastupane jeresi suptilnije dok je učenje trećeg i takođe pomenutog brata i mog bivšeg saradnika, Bobana Nikoličića - koliko sam mogao da sagledam - znatno bolje (o njegovim sadašnjim učenjima nisam u prilici da više kažem jer nemam vreme za širu analizu svega što sada uči, izuzev što sam pogledao nekoliko njegovih tekstova i jedan video prilog, kao i manje delove još nekih njegovih video priloga, u kojima zastupa iste (ili gotovo iste) stavove pri kojima je stajao i u periodu u kojem smo sarađivali, kada su sve bitno važne tačke njegovih učenja bile uredne ili, pak, tolerantno povoljne, a sada ćemo se uveriti da i on pretenduje na ispunjenje pomenutog (Malahijinog) proročanstva:

http://glastrube.com/index.php/video

Osim ovog govora, ovaj naš brat je, na ovu temu, napisao sledeći tekst, kojeg ćemo, budući da je kratak, i analizirati a potom ćemo, kako bismo uvideli sve razloge nastanka ove njegove deklaracije, ukazati na njihov izvor:

"23. Ilija će doći


Prema toma mora da dođe živi Ilija, čovek među nama, čovek iz naše generacije koji će otvoriti vrata jednom narodu, ostatku, da postane Ilija ovom svetu. Da li je sada srce na mestu? Jer su mnogi ljubomorni na vest da je samo jedan ilija. Ovde se govori o čoveku koji će od Boga biti promenjen, i koji će od Boga upoznati narod kako do spasenja, kako da živimo bez greha, kako do novog srca i rastenja u besprekidnoj, svakotrenutačnoj zajednici sa Bogom!


Prema tome, ja glasno kažem da mi je Bog dao novo srce i smisao za rast u svakotrenutačnoj zajednici i naredio da tu nauku u sili Njegovog Svetog Duha i iznesem narodu. Moja vest dakle nije moja nego Gospodnja, ja sam samo sluga Gospodnji, Ilja koji je pozvan da posluži narodu i da narod postane Ilija.  Dakle, zaista postoji jedan Ilija, ali i jedan narod Ilija. Probuđenje mora da dođe, nanovo krštenje pokajanja mora da dođe, i ja sam na tu službu pozvan. Razumni će to razumeti, i umnožiće se prava nauka i  biće narod Ilija, jer tako veli Gospod, da . Da i Amin. Amin.     
Lično, smatram da nije neophodna visoka mudrost kako bismo zaključili da ova deklaracija ni sadržajno ni formalno nije na odgovarajućoj visini, u šta se možemo uveriti ukoliko je uporedimo sa Izvodom približnog opsega iz bilo kojeg Dela Ellen White, koja odišu čistotom, nepatvorenošću i visokom a ipak jednostavnom i vrlo lepom formom izražavanja a uzrok ovakvom Nikoličićevom stavu nalazimo, i pored toga, i u Najvišem izvoru, Čija svedočanstva, međutim, usled nepobeđenih slabosti, nisu ispravno shvaćena, zbog čega ovaj brat i zastupa takav stav.

Naime, njegove osnovne slabosti - koje su pred naš razlaz narasle do netolerantnih granica - jesu, nažalost, oholost, kao i želja za prvenstvom, kojima je - kada je prošao period najvećih iskušenja - i podlegao, usled čega sam ga, na našem poslednjem sastanku, nakon više prijateljski upućenih molbi, poziva i opomena, pred prisutnima - taktično i nepristrasno - ukorio za neprimereno ponašanje, koje je pretilo da uništi Delo, na šta je on reagovao priznanjem ali ne i napuštanjem tih slabosti, što je automatski dovelo do raskola, koji, nažalost, traje a njegov duhovni sunovrat je, u međuvremenu, bio takav da je javno zastupao slobodu psovanja i mnogoženstva (to, prirodno, znači i da bi trebao da se, radi Boga, istine i samopoštovanja - i javno izvini za te svoje pogreške ukoliko to, nekim slučajem, nije učinio), koji su osuđeni i opštim moralnim normama civilizovanog sveta, što je, samim tim, i prvi pokazatelj da osoba koja je, nažalost, sebi dopustila takav pad ne može da ispuni takvu misiju, kakva jeste misija adventnog vesnika, koji, osim toga, po odgovarajućim Svedočanstvima Biblije, mora biti i celoživotni apstinent od polnih odnosa, kakvi su, kao što znamo, bili sam Ilija; njegov naslednik - Jelisije, te i Jovan Krstitelj, što brat Nikoličić takođe ne ispunjava, naročito stoga što je, po sopstvenom iskazu, i pre suočavanja sa istinom (te i pre obraćenja i braka), propustio da bude jedan od onih koji ispunjavaju ovaj činilac kredibilnosti za takvu službu tako da je potraga za drugim pokazateljima netačnosti ovog njegovog svedočanstva o sopstvenom pozivu - suvišna no vredi zapaziti i činjenicu da mu to NIKO nije ni rekao (Gospod evidentno nije, a nije ni Sotona) već on takav zaključak izvodi iz određenih otkrivenja, koja, međutim, zbog predrasuda nastalih i iz pomenutih slabosti, tumači pristrasno (neka, iz kasnijeg perioda - nakon našeg razlaza, verovatno ni nisu od Boga) no istina o njegovom pozivu - zahvaljujući čudesnoj milosti (lično sam, u dužem periodu, bio skeptičan kada je reč i o samom spasenju onih koji toliko padnu pri tako svetom pozivu) - jeste da, uprkos dubokom padu, može, ponovo (poput samog Lucifera, koji je, prema Svedočanstvu Ellen G. White, imao istu priliku, te i kao prorok Valam i Judin car Manasija: 2. Dnevnika 33,1-13), da zauzme i odgovoran položaj u sadašnjem ustrojstvu Zajednice vernih ukoliko se zaista i potpuno preda Bogu, što mu srdačno želim te ga i ovom prilikom za to ljubazno molim, pri čemu mu, kao i uvek, stojim na raspolaganju!

Kao jedan od pokazatelja naše povezanosti po Božjoj volji, sagledaćemo višestruki i simboličan znak, kojeg je Gospod Otkrio ove godine (o čemu sam obavestio i brata Bobana), a to je naša povezanost po datumima rođenja, jer ukupna razlika između naših rođendana, zahvaljujući dodatnom danu prestupne 1972. godine, iznosi 777 dana (08.11.1970 - 24.12.1972 = 2 x 365 = 730 dana, koji odgovaraju periodu od 08.11.1970 - 08.11.1972 + 1 prestupni dan = 731 + 46 dana od 08.11.1972 - 24.12.1972 = 777), OD KOJIH* se, pak (*što značajno usložnjava već samu numeričku strukturu tog vremenskog perioda), između naših rođendana 1972. godine (08.11.1972 + 46 = 24.12.1972), izdvajaju simboličnih 46 dana, koji, po principu "dan za godinu" (4. Mojsijeva 14,34; Jezekilj 4,4-6), predstavljaju četrdesetšestogodišnji period tokom kojeg je građen Drugi sveti hram (Jovan 2,20).

Nakon uvida u eventualan kredibilitet nekih od relativno brojnih pretendenata na ispunjenje ovog poziva, sagledaćemo još nekoliko Svedočanstava o identitetu osobe koja tvrdi da ispunjava sve uslove koje iko ko se smatra adventnim vesnikom mora da ispuni a prvi je, svakako, sklad sa svim bitno važnim učenjima Svetog pisma, kao i drugi (a u Biblijskoj perspektivi takvog poslanstva i brojniji) akreditivi, među kojima svakako figurira i Božja izjava o identitetu takvog vesnika, kao i potvrđenost znamenjima (poput upravo navedenih - o njegovoj simboličnoj povezanosti sa sopstvenim prethodnikom i saradnikom), i upravo njihova simbolika govori u prilog takvom poslanstvu a otkriva i jedan od uzroka zašto neko ko je zaista pozvan od Boga može da (doduše i zbog drugih slabosti, koje se ne mogu apsolutno odvojiti od pukog nerazumevanja Božjih otkrivenja) zastupa takvu zabludu, jer je, ponovimo, na osnovu prirode i sadržaja otkrivenja koja je brat Nikoličić iznosio nesumnjivo da on jeste pozvan na visoku i odgovornu dužnost a simbolika vremenskog raspona naših rođendana jeste i Biblijska jer njegov poziv jeste približan i pozivu adventnog vesnika i to utoliko koliko je upravo poziv Jovana Krstitelja bio približan Hristovoj Misiji (ali, naravno, izuzev NJegovih Mesijanskih atributa, u čemu je NJegova Služba APSOLUTNO NEUPOREDIVA), što se ogleda i u hronologiji (redosledu) naših poziva na službu (koja iznosi oko šest meseci), a puninu ove značajne simbolike, koja se odnosi na Jovanovo Svedočanstvu o Mesiji - "Onaj Treba da Raste a ja da se umanjujem", čini, nažalost, upravo duhovni sunovrat brata Bobana, kojeg je Bog, evidentno, Uračunao u Svojim savršenim planovima kako bi se i ta simbolika ispunila te neka i ove činjenice, po čudesnoj milosti, budu od pomoći i to, svakako, najpre bratu Bobanu i njegovoj porodici, njihovim prijateljima i saradnicima, kao i svima kojih će se ikada ticati dok u ostatku ovog slede citati iz ranijih Svedočanstava, koji se tiču akreditacije adventnog vesnika:


Izvodi iz Svedočanstva broj VIII:

Brate ..., sasvim je sigurno da će, kako si rekao, “Bog dovršiti Delo u naše dane”, a i pomenuti period od 120 godina zaista inspiriše. Naravno, svesni smo, i ti si se o tome i izražavao imajući to na umu, da u Svetom pismu nema najave ponavljanja određenog vremena milosti u poslednjim danima i da, samim tim, nikakva slična vest, kao što Duh proroštva i poručuje kroz 10. poglavlje Otkrivenja, i odgovarajući komentar sestre White, ne može biti tačka našeg veroispovedanja, već samo to što si rekao - inspirativna mogućnost koja se, možda, ne mora ostvariti.

Ja sam do te ideje došao razmišljajući tipološki (kroz predslike) i zatim tražio tačku od koje bi taj period eventualno krenuo a Duh proroštva, kao Jedini Autoritet, daje samo ovaj datum (1888).

Jednu potvrdu i podsticaj, koje sam, u tom kontekstu, dobio kroz lično iskustvo, nalazi se u datumu mog rođenja - 24.12.1972., koji je specifičan po tome što su svi osnovni brojevi: 24, 12 i ’72, deljivi sa 12 - jer zbir ovih cifara izgleda ovako:

    24
    12
1972
2008

 U kontekst 120 godina i 2008 ulazi i činjenica da sam sopstveno opravdanje verom, o kojem je, posebno, bilo reči 1888. godine, doživeo 1999. godine, što je takođe indikativno jer je to prva godina, nakon 1888., sa nizom od tri ista broja, koji predstavljaju puninu brojevnih vrednosti (jer su svi dvocifreni i dalji brojevi sastavljeni od prvih devet i nule) a kada se na tu godinu doda isti broj kao simbol punine brojeva, dobija se upravo 2008 (1999 + 9 = 2008).

Sam datum: 24.12.1972., čiji su osnovni brojevi 12 i 24, simbolično ukazuje upravo na puninu - vremena i sveštenstva, jer je poznato da su u Starozavetnom dobu, tokom svakog godišnjeg ciklusa, posebnu službu vršila 24 sveštenika (1. Dnevnika 24) dok se u Novozavetnom periodu na Nebu nalaze 24 starešine poreklom sa Zemlje (Otkrivenje 5,8-10). 12 patrijaraha Starog zaveta, i 12 apostola Novog, sačinjavaju dvadesetčetvoročlano sveštenstvo, koje simboliše puninu ovozemaljskog Crkvenog doba, što takođe upućuje na puninu vremena i sveštenstva. Što se tiče punine vremena, vredne pažnje su i sledeće činjenice:


  • broj 24, koji predstavlja dan rođenja, označava i puninu časova dnevnog ciklusa;
  • 12, kao mesec rođenja, predstavlja i puninu meseci u godini;
  • od 24.12., do kraja godine, preostaju 7 dana, što je pun broj dana sedmičnog ciklusa;
  • telesna težina, izmerena na rođendan, iznosila je, kako su to zapisali medicinski radnici u jednoj stranoj zemlji, 3650 grama a broj 365, koji je osnova ove cifre, predstavlja puninu dana u godini;
  • visina je, istog dana, iznosila 53 cm., što je punina sedmičnih ciklusa u godini, jer 52 sedmice sadrže 364 dana tako da svaka godina zahvata 53 sedmice.

Ove iznenađujuće činjenice, koje sam, takođe, zapazio ove ili prethodne godine, potvrdile su slično iskustvo, koje sam već iznosio i na ovom forumu, kojim je Bog takođe stavio pečat na poslednji poziv Zajednici i doveo me do logičnog zaključka da je i moja majka morala da bude rođena u određenom vremenu kako bi se sve što je prethodno navedeno podudarilo i to je zaista tako. Ona je, naime, rođena 12.10.1932. godine a od tog datuma, do mog rođenja, po proročanskom računanju vremena, gde svaki mesec ima 30 dana, nalaze se upravo 72 dana, koji daju potvrdu godine rođenja (1972) i kada se zbog svoje proročanske simbolike izuzmu iz ukupne starosne razlike između mene i moje pokojne majke, ostaje razlika od tačno 40 godina (1932-1972), bez ijednog dana odstupanja, što je simbol punine vremena i ulaska Božjeg naroda u Nebeski Hanan u vremenu drugog Hristovog preteče, jer je i Stari Izrael ušao u Obećanu zemlju nakon 40 godina od Izlaska iz Egipta.

To je pomenuto iskustvo, koje je više od iskustva, u skladu sa pravilom da “Gospod Gospod ne čini ništa ne otkrivši tajne Svoje slugama Svojim prorocima” (Amos 3,7) a kao pojašnjenje i dopuna poslužiće deo nedavne prepiske sa jednim bratom:

Nedavno sam, tražeći tačno vreme održavanja mineapoliske konferencije, došao do još jednog, nakon svega, gotovo neverovatnog podatka - da je završena 04.11.1888., što je i datum smrti moje majke (04.11.1998), i u tome uvideo još jednu kocku u tom čudnom mozaiku Božjeg planiranja i vođstva. Naime, kao što je ona neposlušna generacija Starozavetnog Izraela, zbog neverstva morala da se vrati u pustinju na 40 godina, kako bi umrli svi nevernici, tako je i moja majka, sa pomenutim rasponom između naših rođendana, od 40 godina, umrla 04.11.1998. i tako predstavila činjenicu da je odbačena vest o opravdanju verom, na Konferenciji završenoj 04.11.1888., vratila Novozavetni Izrael u njegovu “pustinju” kako bi i ta neverna generacija izumrla i ustupila mesto novoj, koja će završiti Delo i ući u Nebeski Hanan. Potvrdu daje i Svedočanstvo Duha proroštva:

“Videla sam da su Džons i Vagoner imali predsliku u Isusu i Halevu kada su deca Izraela kamenovala uhode uz sarkazam i ismevanje. Videla sam da ste namerno odbacili ono za šta ste znali da je istinito samo stoga što je bilo suviše ponižavajuće za vaše gospodstvo, videla sam neke od vas kako, u vašim šatorima, oponašate i ismevate ovu braću. Takođe sam videla da bismo, da ste prihvatili njihovu poruku, nakon dve godine od tog datuma (1888) bili u Carstvu ali se, sada, moramo vratiti u pustinjui ostati tamo četrdeset godina.” (GCB, 1892, May 7th)

Inače, da Bog i te kako govori kroz događaje, koristeći ih kao simbole, to će, takođe nedvosmisleno i evidentno, pokazati i naredna iskustva, vezana za rad vesnika Hristovog Drugog adventa. Ako se sećaš, u mom sedmom svedočanstvu, “Poziv na reformu”, izneo sam otkrivenje u kojem je Božje Delo predstavljeno fudbalskim timom čije su boje crvena i bela, koje predstavljaju Hristovu krv i pravednost i to, naravno, nije slučajno.

Nije slučajna ni činjenica da upravo u Beogradu, odakle je, pre 7 godina, počeo da se objavljuje kraj vremena milosti i Hristov neodložan Dolazak, postoji fudbalski klub čije su boje upravo crvena i bela a nije slučajno ni to što je taj klub, pre izvesnog vremena, osvojio Evropu i Svet. Paralela je indikativna ali nije kraj ni ovog - takođe kompleksnog sklopa simboličnih činjenica jer, osim ovog beogradskog kluba, slikovitu paralelu daje i poznati klub Milan, koji se, 2006. godine, sastao sa beogradskim klubom, pošto je, u sredu 2. avgusta iste godine - na tradicionalni praznik posvećen “Svetom Iliji”, tročlana komisija evropske fudbalske federacije odlučila da će Milan, i pored toga što je zbog nekih afera u italijanskoj ligi trebao da bude diskvalifikovan, moći da učestvuje u Ligi šampiona i da će se, u narednom kolu, sastati sa beogradskim klubom. Milan je “prošao” dalje i, iako nije izgledao kao favorit, osvojio sedmu titulu prvaka Evrope iste godine kada je otpočela sedma godina mog rada, kao čoveka u čijem se životu i radu ispunjava poslednje proročanstvo Starozavetnih Spisa, o vesniku koji će, u Duhu i sili Ilije, objaviti Hristov Drugi advent. Iste (2007) godine, Milan je osvojio i svetski kup i tako postao ekipa sa najvećim brojem titula u međunarodnim takmičenjima.



Pismo jednom bratu

Verujem da se možemo složiti da ovakav sklop višeznačnih podataka čovek ne može ni da izmisli, jer nema kapacitet za to. Ovo iskustvo, uz još jedno te vrste, sa istim brojem činilaca (8), predstavlja snažan dokaz verodostojnosti vesti koju tako obeleženo oruđe nosi. Sa tim ranijim - sličnim iskustvom, stvari stoje tako da vesnik Drugog Hristovog adventa ispunjava i sledeće odrednice, iskazane kroz iskustvo koje ti je takođe poznato:


  • Morno je bio peto dete u svojoj porodici; ja takođe;
  • njegovi roditelji su bili francuskog porekla; moji su dugo radili u toj zemlji a ja sam i rođen u njoj;
  • Rožeova majka je umrla pre njegovog obraćenja i izvršila, time, veliki uticaj na njegov religiozni život; isto se i meni dogodilo, mada sa različitim posledicama;
  • obojica smo imali otvorene susrete sa silama tame i Gospod nas je sačuvao;
  • brz napredak u vremenu obraćenja bilo je još jedno zajedničko iskustvo;
  • kršteni smo u istom godišnjem dobu, u približno istom vremenu, sa možda samo 10–20 dana razlike;
  • na dan krštenja smo upoznali određenu osobu;
  • iste profesije;
  • dan rodjenja je morao biti 24.;
  • mesec 12.;
  • godina 1972.;
  • težina 3650 g.;
  • visina 53cm;
  • majka je morala da bude rođena 12. dana;
  • 10. meseca;
  • 1932. g.

Značaj ovakvog iskustva je, delimično, iskazan principima verovatnoće:

Da je teško ispuniti samo prvu od nekoliko sličnosti i podudarnosti, lako je videti, a da bi se prvoj dodale ostale, potrebno je čudo, i to veliko jer se za ispunjenje svake sledeće sličnosti ili istovetnosti verovatnoća višestruko umanjuje. Nešto od veličine ovog iskustva, shvatio sam jednom prilikom, kada me je, tokom razgovora o Starozavetnim proročanstvima, koja su ispunjena u životu našeg Spasitelja, jedan brat, inače propovednik, upitao: “Šta misliš, Milane, kolika je bila verovatnoća da se samo osam od tih četrdesetak Starozavetnih proročanstava ispuni u Isusovom životu?” “Ne znam”, odgovorio sam. Tada je on rekao: 1:10 na 16 ili 1 : 10 000 000 000 000 000. Srce mi se, tada, ispunilo radošću, a priliku sam iskoristio proslavivši Gospoda.

Oko tri godine nakon ovog događaja, dobio sam, na poklon, knjigu jednog protestanskog pisca, u kojoj je objavljen podatak o verovatnoći da se osam proročanstava ispune u životu jedne ličnosti. Citat kojeg navodim je iz dela koje je u našoj zemlji izdato pod naslovom “I ne samo Tesar”, Džoša Mekdauela (Josh McDowell), čiji je originalni naslov “More then a Carpenter”. Knjiga obiluje mnogim istorijskim, pravnim i logičkim dokazima verodostojnosti Svetih Spisa Starog i Novog Zaveta, posebno centralnog događaja iz života našeg Gospoda i Spasitelja - Njegovo vaskrsenje iz mrtvih. Između ostalih dokaza, pisac navodi i izjavu jednog člana američkog Naučnog udruženja, kojom je argumentovana i potpuno potvrđena autentičnost i verodostojnost Svetog pisma:

“H. Harold Harcler, član Američkog naučnog udruženja, u predgovoru knjizi Pitera V. Stonera piše: 'Rukopis za knjigu 'Govor nauke' bio je pažljivo pregledan od strane odbora Američkog naučnog udruženja i izvršnog saveta istog udruženja, i utvrđeno je da je pouzdan i tačan u pogledu naučnog materijala koji je predstavljen. Matematička analiza je zasnovana na principima verovatnoće koji su ispravni, i profesor Stoner je primenio te principe na ispravan i ubedljiv način.' Verovatnoće koje će ovde biti iznesene su uzete iz te knjige da bi pokazali da je slučajnost isključena naukom o verovatnoći. S. Stoner kaže da korišćenjem moderne nauke o verovatnoći u odnosu na osam proročanstava 'vidimo da je mogućnost da jedan čovek koji je do sada živeo i ispunio svih osam proročanstava 1 u 10 na 17. To bi bilo 1 u 100,000,000,000,000,000. Da bi nam pomogao da razumemo tu klimavu verovatnoću, Stoner to ilustruje pretpostavkom da uzmemo 10 na 17 srebrnih dolara i rasprostremo ih po državi Teksas. Prekrili bi celu državu pola metra u visinu. Sada obeležite jedan od tih dolara i promešajte dobro čitavu tu gomilu, širom države. Svežite jednom čoveku oči i recite mu da može putovati koliko god želi, ali da mora da izabere jedan srebrni dolar i to da bude onaj pravi, koji ste vi označili. Kakve su šanse da on izabere pravi dolar? Iste onakve kakve su imali proroci u pisanju ovih osam proročanstava i pronalaženju ispunjenja u samo jednom čoveku, od njihovih dana pa do danas, pod uslovom da su ih napisali po svojoj sopstvenoj pameti.

'Ova proročanstva su ili napisana pod Božjim nadahnućem ili su ih proroci napisali onako kako su mislili da bi trebalo. U tom slučaju proroci su imali samo jednu mogućnost u 10 na 17 da se ona ispune u jednom čoveku, ali sva su se ispunila u Hristu' ” (Josh McDowell, “More then a Carpenter” – “I ne samo Tesar”)


Izvod iz Dopune Svedočanstva broj IX:

Za sam kraj ovog svedočanstva, sagledaćemo još nekoliko relativno povezanih i značajnih činjenica:

Do trostruke katastrofe (zemljotres, cunami i velika nuklearna havarija) u Japanu {koja je, po Božjem proviđenju, trebala da označi početak niza poslednjih sudova (koji bi, na kraju, kulminirali do sedam zala nakon isteka vremena milosti)}, došlo je, kao što je poznato, 11.03. (2011), koji je, evidentno, 70. dan u godini i - u skladu sa numeričkom linijom karakterističnom Adventnom dobu, kao i Biblijskim proročanstvom o vesniku koji će u Duhu i sili Ilije najaviti Božji sud i Dolazak (Malahija, 3. i 4. poglavlje) -77. dan nakon 24.12 - rođendana osobe u čijem životu i radu se ovo poznato proročanstvo evidentno ispunjava (24.12 - 11.03 = 7 + 31 + 28 +11 = 77).

Sa ovim u vezi jeste i podatak da je dan njegovog rođenja 144.* (*144 jeste broj koji ukazuje na 144.000 pripadnika poslednjeg Ostatka Božjeg naroda, koji će, poput Ilije, biti živi, preobraženi i vazneseni prilikom Božjeg Dolaska a svakako je i simbol Biblijske numeričke punine, koja, evidentno, ukazuje i na broj 12 kao simbol punine sveštenstva jer je 144 = 12 x 12) nakon praznika koji se u ovdašnjim tradicionalnim Hrišćanskim krugovima svakog 02.08. posvećuje Iliji (02.08 - 24.12 = 29 + 30 + 31 + 30 + 24 = 144).

Kada već govorimo o ovom broju, Bog je otkrio da i on, poput brojeva 12 i 24, ukazuje kako na puninu sveštenstva, tako i na puninu određenih vremenskih ciklusa (12 patrijaraha u Starom zavetu i 12 apostola u Novom; 24 sveštenika u Starom zavetu i 24 starešine u Novom, poreklom sa Zemlje: 1. Dnevnika 24; Otkrivenje 5,8-10 a, kada je vreme u pitanju, 24 je i pun broj časova dnevnog ciklusa a 12 - pun broj meseci) jer se 365 dana godišnjeg ciklusa, po Božjem kriterijumu, dele na 144, usled čega njihov simboličan zbir iznosi 144 + 144 + 77, koji, listom, predstavljaju apsolutnu numeričku puninu, u skladu sa Biblijskim numeričkim savršenstvom i upravo opisanim otkrivenjima vezanim za 24.12. kao rođendan vesnika Drugog Hristovog dolaska. Tako su - u skladu sa ovom podelom, nakon trostruke katastrofe u Japanu 11.03.2011. godine, kao, ujedno, 77. dana nakon rođendana vesnika poslednjih Božjih sudova i Njegovog skorog Dolaska u Slavi - do narednog 24.12. preostajali savršenih (u smislu zaokruženosti) i jednako simboličnih 2 x 144 dana.


...

U skladu sa poslednjim citatom, navodimo da nakon pomenute katastrofe u Japanu, koja se zbila 77. dana nakon rođendana adventnog vesnika, do ovdašnjeg tradicionalnog praznika posvećenog "Svetom Iliji" (što se odnosi na proroka Iliju) - takozvanog Ilindana (02.08), sežu savršenih i svakako simboličnih 144 dana a od tog dana do narednog 24.12 - jednak broj dana: 24.12 + 77 = 11.03 + 144 = 02.08 + 144 = 24.12). Po istom principu stoji i podela po kojoj 144 dana nakon 24.12 sežu do noći 16/17.05, kada mi se Gospod, na osam dana nakon krštenja, po prvi put Javio Neposredno - glasom, nakon čega preostaju savršenih 77 dana do Ilindana i još 144 do narednog 24.12.

Na kraju ove rekapitulacije (i o ovom predmetu biće više reči u Svedočanstvu broj XII, koje će, uskoro, biti objavljeno kao Pregled i hronologija mog javnog rada) nekih od osnovnih akreditiva poslanstva autora ovih Svedočanstava poslužiće i odgovarajuće poglavlje iz Svedočanstva broj XI:




Godina Božjeg Utelovljenja 

...jeste 4128. od Stvaranja, odnosno, 2472. Poslepotopnog doba, nakon koje, do kraja Ovozemaljske istorije, preostaju 2016 godina, o čemu je bilo reči i u PREPUNI Svedočanstva broj X.

6144 - 2016 = 4128

Ono što je karakteristično za ovu godinu jeste veza sa autorom ovog Svedočanstva, čiji je ukupan broj godina u Ovozemaljskom poretku 41 dok je njegov lični broj, 28 (oba nalazimo u godini Božjeg Utelovljenja: 4128), dobijen na temelju sabiranja brojeva datuma njegovog rođenja (24.12.1972): 2 + 4 + 1 + 2 + 1 + 9 + 7 + 2 = 28 a sećamo se i da je broj godina Adventnog doba deljiv sa 28: 168 : 28 = 6. Takođe, polovina Adventnog doba datira 1928. godine: 1844 + 84 = 1928 + 84 = 2012).

Veza postoji i u broju 128 (4128) jer je godina rođenja vesnika poslednjih sudova i Božjeg Dolaska 128. od početka Adventnog doba: 1844 + 128 = 1972.

Veza postoji i u činjenici da je godina Božjeg Utelovljenja 2472. godina Poslepotopnog doba - jer iste brojeve, deljive sa 12, nalazimo i u rođendanu autora ovog Svedočanstva (24.12.1972). I dan mog obraćenja (25.02) jeste 128. nakon Dana Beograda (20. oktobar, nakon kojeg, do kraja kalendarske godine, preostaju 72 dana, o čemu je bilo reči u PREPUNI Svedočanstva broj X). Takođe, dan mog krštenja, jeste 128. u godini: 08. maj = 31 + 28 + 31 + 30 + 8 = 128)

Sa brojem 128 deljive su i 6144 godine Ovozemaljskog poretka: 6144 : 128 = 48

I ova iskustva i sličnosti ukazuju na značaj Sveštenstva po REDU Melhisedeka, o čemu je, takođe, bilo reči u PREPUNI Svedočanstva broj X, na slavu Pravom i Jedinom Svešteniku i Prvosvešteniku, Caru nad carevima, Čija smo mi, ljudi, tek prilika - sen).

Konačno, 2016 godina, koje preostaju nakon Njegovog Utelovljenja, deljive su sa sledećim brojevima:

2016 : 12 = 168 (broj godina Adventnog doba)
2016 : 24 = 84 (polovina Adventnog doba)
2016 : 72 = 28 (ponovo broj 28 i veza sa vesnikom, čiji je lični broj, kao što smo pomenuli, 28)
2016 : 144 = 14 (broj mojih godina u zajedništvu sa Bogom: 1999 + 14 = 2013)


Naknadno, {05.07. (uz par nebitnih ispravki, vezanih i za jedan od deset navedenih vremenskih perioda, kao i za  datum koji je obeležio moja iskustva)}, radi zaokruženosti ovog Svedočanstva, ponavljamo i iskustvo opisano u PREPUNI Svedočanstva broj X:

"...i rođendan vesnika Božjeg Dolaska za našeg vremena otkriva godinu ovog - svakako najznačajnijeg - Događaja u istoriji Univerzuma, kroz sva vremena Večnosti.


Naime, kao što vam je, dragi prijatelji, poznato, taj rođendan jeste 24.12.1972. godine a broj godina nakon Božjeg Utelovljenja (a do kraja Ovozemaljskog doba) dobija se množenjem upravo triju karakteristično Božanskih brojeva, to jest - 24-tog dana decembra, nakon kojeg, do kraja godine, preostaju 7 dana, što, dakle, jeste i konačan broj (navršenih) godina Adventnog doba:

24 x 7 = 168

Cela računica, pri množenju sa mesecom rođenja vesnika kraja Ovozemaljskog doba, jeste sledeća:

24 x 7 = 168 x 12 (mesec rođenja) = 2016.

Dakle, Božje Utelovljenje, najavljeno proročanstvima Starozavetnih proroka, Ostvareno je 4. godine PNE (Pre Nove Ere)..."


Vr
ata! Uzvisite vrhove svoje!
Uzvisite se vrata večna;
Ide Car slave!
Ko Je Taj Car slave?
Gospod Krepak i Silan,
Gospod Silan u boju.
Vrata! Uzvisite vrhove svoje!
Uzvisite se vrata večna;
Ide Car slave!
Ko Je Taj Car slave?
Gospod nad vojskama;
On je Car slave!

Psalam 24, 7-10

Reč je Gospoda nad vojskama: “Pripravi se, Izrailju, da sretneš Boga svojega... Jer ide dan Gospodnji, jer je blizu!” (Amos 4,12; Joilo 2,1)