Wednesday, July 3, 2013

PREGLED I HRONOLOGIJA OVOZEMALJSKOG DOBA - Svedočanstvo broj XI

PREGLED I HRONOLOGIJA OVOZEMALJSKOG DOBA
 
Svedočanstvo broj XI
 
 
Predgovor
 
Draga braćo i sestre,
 
Sticajem okolnosti, zbog (sada već) niza „probijanja“ savršenih perioda milosti, zasnovanih na odgovarajućim proročanstvima Biblije, došlo je, Božjom voljom, do zamene Svedočanstava XI i XII te će Pregled i hronologija Ovozemaljskog doba biti objavljeni u ovom broju dok će Pregled i hronologija mog javnog rada biti objavljeni u broju XII.
 
Prethodno, kao što sam napomenuo, zbog neprihvatanja Svedočanstva broj X, kao i PREPUNE Svedočanstva broj X (gde su iznete činjenice navedene u Svetom pismu, koje su potvrđene jednostavnim matematičkim operacijama), Bog je – sada, nažalost, već po pravilu - Bio Prinuđen na novo odlaganje poslednjih sudova i Njegovog Dolaska u Slavi ali - iz navođenih razloga {da je 2012 - sada i po Svedočanstvu Biblije – poslednja (navršena) godina Ovozemaljskog doba} – ne zadugo, već do jesenje ravnodnevnice.
 
Novo odlaganje je, svakako, u skladu sa Svedočanstvima Biblije (koja takođe svedoče o veličini Božje milosti i neretkim odlaganjima sudova) ali i događajima u vremenu i radu Ellen White, o čemu je, takođe, bilo reči u ranijim Svedočanstvima i raspravama na forumima, što ne bih ponavljao obzirom na privremenu ograničenost u vremenu i tehničkim mogućnostima te će ovo Svedočanstvo biti kratko i sažeto nizom Svedočanstava Biblije o Desetini određenih perioda, koji sačinjavaju celokupnu hronologiju Ovozemaljskog doba, do mere da se – od sada – svi vremenski određeni događaji Ovozemaljske istorije mogu nepogrešivo datirati; u odnosu na Stvaranje i kraj Ovozemaljske istorije.
 
Novo odlaganje je i u skladu sa pomenutim Svedočanstvom Biblije – sa početkom 12. poglavlja Knjige proroka Danila – da knez Mihailo „BRANI“ Božji narod. Naime, ovde je, evidentno, reč o trajnijoj radnji, koja podrazumeva kontinuitet odbrane; odnosno – ponavljanje, no, slava, svakako, pripada samo Bogu, od Koga je sve, zbog čega će i u ovom Svedočanstvu fokus biti na nedvosmislenim Svedočanstvima Biblije, koja bi, ako to već nije bio slučaj sa prethodnim, trebala da, konačno, budu prihvaćena, jer je ovakva svetlost tražena i očekivana od početka Ovozemaljskog poretka, koji je, kao što ćete videti, i duži od 6000 godina, ali je - po ustaljenom pravilu, predočenim u PREPUNI Svedočanstva broj X – takođe zapečaćena deljivošću sa izrazito Božanskim brojevima: 12 i 24.
 
 
Pregled i hronologija deset osnovnih perioda Ovozemaljske istorije
 
Prvi period

...jeste, svakako, Prepotopno doba, koje je, kao što je navedeno u PREPUNI Svedočanstva broj X, trajalo 1656 godina, koje su, takođe, deljive sa brojevima 12 i 24:
 
5:3 I požive Adam sto trideset godina, i rodi sina po obličju svom, kao što je on, i nadede mu ime Sit.
5:6 A Sit požive sto pet godina, i rodi Enosa;
5:9 A Enos požive devedeset godina, i rodi Kajinana;
5:12 A Kajinan požive sedamdeset godina, i rodi Maleleila;
5:15 A Maleleilo požive šezdeset pet godina, i rodi Jareda;
5:18 A Jared požive sto i šezdeset i dve godine, i rodi Enoha;
5:21 A Enoh požive šezdeset pet godina, i rodi Matusala;
5.25 A Matusal požive sto osamdeset sedam godina, i rodi Lameha;
5:28 A Lameh požive sto osamdeset i dve godine, i rodi sina,
5.29 I nadede mu ime Noje govoreći: Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod.
7:6 A beše Noju šest stotina godina kad dođe potop na zemlju.


(1. Mojsijeva 5, 7,6)


Računica je, dakle, sledeća:


 130
 105
 090
 070
 065
 162
 065
 187
 182
 600
1656
1656 : 12 = 138
1656 : 24 = 69
 
 
Drugi period

·         12. A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
·         14. A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
·         16. A Ever poživje trideset i četiri godine, i rodi Faleka;
·         18. A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava;
·         20. A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
·         22. A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
·         24. A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
·         26. A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.

(1. Mojsijeva 11,12-26)

Važna napomena, kada je reč o ovom periodu Ovozemaljske istorije, jeste da je, prema Svedočanstvu iz ovog poglavlja 1. Mojsijeve, Sim dobio sina (prvonavedenog – Arfaksada) dve godine nakon Potopa dok je, zapravo, tačan izveštaj da je Sim, koji je sina (Arfaksada) dobio u 100. godini, ovu starosnu dob (100 godina) dostigao u godini Potopa (a ne, dakle, dve godine nakon Potopa, kao što stoji u 1. Mojsijevoj 11,10: “Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa“).

Tačan je, ponovimo, izveštaj da je Sim 100. godinu, u kojoj je dobio sina, dostigao u godini Potopa; to jest, 600. Nojeve godine, koja je uračunata u Prepotopnom dobu, zbog čega u ovom periodu računica počinje od Arfaksada (jer se, ponovimo, Simove godine do dobijanja sina prvenca poklapaju sa Nojevih 600 godina):

“A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.“ (1. Mojsijeva 5,32)

“A beše Noju šest stotina godina kad dođe Potop na Zemlju.“ (7,6)

“...bijaše Simu sto godina kad rodi Arfaksada...“ (11,10)


Računica:

 35
 30
 34
 30
 32
 30
 29
 70
290


Treći period

“A Avramu beše sto godina kad mu se rodi sin Isak.” (21,5)

Isak je, prema Svedočanstvu iz 25,26, Jakova dobio u šezdesetoj godini.

Sledeći značajan Izveštaj jeste da je prilikom dolaska u Egipat Jakov bio star sto trideset godina: 47,8.9

Ukupno:

100
 60
130
290


Četvrti period

...jeste četvorovekovno robovanje Izrailjaca u Egiptu, uz značajnu napomenu da je Sam Bog Izjavio da će Izrailjci robovati četiri stotine godina dok Mojsije, takođe, beleži da su u Egiptu boravili 430 godina:

“A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru četiri stotine i trideset godina.” (2. Mojsijeva 12,40. Videti i 41. stih)
Kada se javljaju ovakve nepodudarnosti, prednost se, po pravilu, daje Božjoj izjavi (osim ako On pokaže drugačije):

“I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.” (1. Mojsijeva 15,13)


Peti period

Četiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izrailjevih iz zemlje misirske, četvrte godine carovanja Solomunovog nad Izrailjem, meseca Zifa, a to je drugi mesec, poče zidati Dom Gospodu.” (1. Carevima 6,1)


Šesti period

...datira od četvrte godine Solomunove vladavine (pomenute u prethodnom Biblijskom tekstu: 1. Carevima 6,1) do treće godine Joakimove vladavine, kada su Izrailjci pali pod sedamdesetogodišnji jaram Vavilonjana:
  
Odgovarajući Izveštaji o ovom periodu zabeleženi su u 1. i 2. Knjizi o carevima a smenjivali su se, evidentno, sledeći carevi Jude:

36 godina – Solomun (odbijene su četiri prve godine njegove četrdesetogodišnje vladavine, budući da su obuhvaćene prethodnim – 480-ogodišnjim periodom);
17 godina – Rovoam;
3 godine – Avijam;
41 godina – Asa:
25 godina – Josafat;
8 godina – Joram;
1 godina – Ohozija;
6 godina – Gotolija;
40 godina – Joas;
29 godina – Amasija;
52 godine – Azarija;
16 godina – Jotam;
16 godina - Ahaz;
29 godina - Jezekija;
55 godina - Manasija;
2 godine - Amon;
31 godina - Josija;
0,25 godina - Joahaz;
3 godine - Joakim.

Ukupno:

410 godina.


Biblijski tekstovi:

“A Rovoam, sin Solomunov, carovaše nad Judom; beše Rovoamu četrdeset i jedna godina kad poče carovati, i carova sedamnaest godina u Jerusalimu gradu...“
“I počinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovom, A ime materi njegovoj beše Nama Amonka. A na mesto njegovo zacari se Avijam, sin njegov. (1. Carevima 14,21.31)

“A osamnaeste godine carovanja Jerovoama, sina Navatovog, zacari se Avijam nad Judom. I carova tri godine u Jerusalimu...“

I Avijam počinu kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovom, a na njegovo mesto zacari se Asa, sin njegov. Godine dvadesete carovanja Jerovoama nad Izrailjem, zacari se Asa nad Judom. Četrdeset i jednu godinu carova u Jerusalimu...“ (1. Carevima 15,1.2.8-10)
“I Asa počinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida, oca svog. A na njegovo mesto zacari se Josafat, sin njegov.“ (1. Carevima 15,24)

“...I imaše Josafat trideset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu...“
“I počinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovih u gradu Davida, oca njegovog; a na njegovo se mesto zacari Joram, sin njegov. (1. Carevima 22,42.51)

Pete godine carovanja Jorama, sina Ahavovog nad Izrailjem, kad Josafat beše car Judin, poče carovatiJoram, sin Josafatov car Judin. Imaše trideset i dve godine kad poče carovati, i carova osam godina u Jerusalimu.“ (2. Carevima 16.17)

“I Joram počinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovom. A na njegovo se mesto zacari sin njegov Ohozija.  Godine dvanaeste carovanja Jorama, sina Ahavovog, nad Izrailjem poče carovati Ohozija sin Joramov, car Judin. Imaše Ohozija dvadeset i dve godine kad se zacari, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu beše ime Gotolija, kći Amrija cara Izrailjevog.“ (2. Carevima 8,24-26)

“A Ohozija, car Judin videvši to pobeže k domu u vrtu; ali ga potera Juj, i reče: Ubijte i toga na njegovim kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteče u Megidon, i onde umre.“ (2. Carevima 9,27)
A Gotolija, mati Ohozijina, videvši da joj pogibe sin usta i pobi sav rod carski. Ali Josaveja, kći cara Jorama sestra Ohozijina, uze Joasa sina Ohozijinog, i ukrade ga između sinova carevih, koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe. I bi sakriven s njom u domu Gospodnjem šest godina, a Gotolija carovaše u zemlji.“ (2. Carevima 11,1-3)
“A sveštenik Jodaj zapovedi stotinicima koji behu nad vojskom, i reče im: Izvedite je iz vrsta napolje, i ko pođe za njom pogubite ga mačem; jer reče sveštenik: Da ne pogine u domu Gospodnjem. I načiniše joj mesto; i kad dođe na put kojim se ide u dom carski konjskim vratima, onde je ubiše.“ (2. Carevima 11,1-3.15.16)

“Sedme godine Jujeve poče carovati Joas, i carova četrdeset godina u Jerusalimu...“  “... i pogreboše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovom; a na njegovo mesto zacari se Amasija, sin njegov.“ (2. Carevima 12,1.21)

“Druge godine carovanja Joasa, sina Joahazovog nad Izrailjem, zacari se Amasija, sin Joasov nad Judom. Beše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu...“ (2. Carevima 14,1.2)

Tada sav narod Judin uze Azariju, kome beše šesnaest godina, i zacariše ga na mesto oca njegovog Amasije.“ (2. Carevima 14,21)
“Godine dvadeset sedme carovanja Jerovoamovog nad Izrailjem zacari se Azarija, sin Amasijin nad Judom. Beše mu šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dve godine u Jerusalimu...“ (2. Carevima 15,1.2)

“I počinu Azarija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovom; a na njegovo se mesto zacari Jotam, sin njegov.“ “Druge godine carovanja Fekaja sina Remalijinog nad Izrailjem zacari se Jotam, sin Ozijin nad Judom. Beše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carovašesnaest godina u Jerusalimu...“ (2. Carevima 15,7.32.33)

I Jotam počinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svog; a na njegovo se mesto zacari Ahaz, sin njegov.“ (2. Carevima 15,38)
“Godine sedamnaeste Fekaja sina Remalijinog zacari se Ahaz sin Jotamov car Judin. Dvadeset godina beše Ahazu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu...“ “I počinu Ahaz kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovom; a na njegovo se mesto zacari Jezekija, sin njegov.“ (2. Carevima 16,1.2.20)

“A treće godine carovanja Osije sina Ilinog nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom. Beše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu...“ (2. Carevima 18,1.2)
“I počinu Jezekija kod otaca svojih, a na njegovo se mesto zacari Manasija, sin njegov.“ (2. Carevima 20,21)

“Dvanaest godina beše Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu...“ (2. Carevima 21,1)

I počinu Manasija kod otaca svojih, i bi pogreben u vrtu kod doma svog, u vrtu Ozinom; a na njegovo mesto zacari se Amon, sin njegov. Dvadeset i dve godine imaše Amon kad poče carovati, i carovadve godine u Jerusalimu...“ “I pogreboše ga u njegovom grobu u vrtu Ozinom; i Josija, sin njegov bi car na njegovo mesto.“ (2. Carevima 21,18.19.26)

“Osam godina beše Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu...“ (2. Carevima 22,1)

“I mrtvog metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovom; i narod zemaljski uze Joahaza, sina Josijinog, i pomazaše ga i zacariše ga na mesto oca njegovog. Dvadeset i tri godine beše Joahazu kad poče carovati, i carova tri meseca u Jerusalimu...“
I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli, u zemlji ematskoj da više ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima, sina Josijinog na mesto Josije oca njegovog, i prede mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umre onde.“ (2. Carevima 23,30.31.33.34)

“Za njegovog vremena dođe Navuhodonosor car vavilonski; i Joakim mu bi sluga tri godine; potom odusta i odmetnu se od njega.“ (2. Carevima 24,1) (Videti, u vezi sa ovim tekstom, i 2. Dnevnika 36,5-8, što je pravi početak 70-ogodišnjeg ropstva, koje je, kasnije, samo prošireno)


Sedmi period

70 godina ropstva u Vavilonu (Jeremija 25,11.12).


Osmi period

Ovaj period (koji datira od kraja ropstva u Vavilonu a trajao je do 457. godine PNE, odnosno do početka lanca od 2300 godina, koji doseže 1844) Biblija ne definiše ali je poznato - prema svedočanstvu istoričara (koje Biblija, kao što ćemo videti, potvrđuje posredno) - da je trajao oko 80 godina.

Potvrda je i u činjenici da su svi vremenski periodi kojih se Biblija dotiče - savršeni (kao što se vidi i tokom ove studije), te su prvi i poslednji period (Prepotopno i Adventno doba) deljivi sa 12 i 24 dok su srednjih osam zaokruženi.


Deveti period

2300 godina (Danilo 8,14; 457. PNE - 1844)


Deseti period

Adventno doba: 168 godina, deljivih sa 7, 12 i 24, čime je ovo Doba apsolutno zapečaćeno.


Ukupan zbir godina ovih perioda iznosi:

  • 1656 godina Prepotopnog doba;
  • 290 godina patrijaraha, od Sima do Avrama;
  • 290 godina: Avram, Isak i Jakovljevih 130 godina pri dolasku u Egipat;
  • 400 godina robovanja u Egiptu;
  • 480 godina od Izlaska iz Egipta - do četvrte godine Solomunove vladavine; odnosno, do početka izgradnje Hrama;
  • 410 godina careva Jude; od četvrte godine Solomunove vladavine do treće godine vladavine cara Joakima, kada je počelo sedamdesetogodišnje ropstvo u Vavilonu;
  • 70-ogodišnje ropstvo;
  • 80 godina, koje - po prvoj godini persijskog cara Kira, odnosno po završetku ropstva u Vavilonu - sežu do početka 2300-godišnjeg perioda;
  • 2300 godina, sa početkom u 457. godini PNE i krajem u 1844. godini, kada je počeo Predadventni istražni sud;
  • 168 godina Adventnog doba (1844 - 2012 sa prirodnim završetkom na dan prolećne ravnodnevice 2013. godine a, po velikoj Božjoj milosti, izvesno do jesenje ravnodnevice 2013).

Ukupan broj godina Ovozemaljske istorije jeste:

1656
  290
  290
  400
  480
  410
    70
    80
2300
  168
6144  godine, zapečaćene, po pravilu, deljivošću sa sledećim "Božanskim" brojevima:

6144 : 12 = 512
6144 : 24 = 256

Veoma je zanimljiva i indikativna činjenica da broj Poslepotopnih godina iznosi 4488 (znamo, naime, značaj 1844 i 1888. godine, kao i značenje brojeva 44 i 88, o čemu je bilo puno reči u ranijim Svedočanstvima: 6144 - 1656 = 4488)! 

U skladu sa ovom numeričkom simbolikom nalazi se činjenica da je godina Nojevog rođenja 1056. od Stvaranja (1656 - 600 Nojevih godina do Potopa = 1056) i ona je, takođe, deljiva sa 12 i 24 a daje sledeće, upravo viđene, brojeve:

1056 : 12 = 88
1056 : 24 = 44

Dakle, ova dva broja, spojeno, čak i čine tih 4488 Poslepotopnih godina!! Kakva je to veličina Božje premudrosti!!  Ne postoje reči kojima se može opisati!

Osim toga, nakon Nojevog rođenja, do kraja Ovozemaljske istorije preostaju 5088 godina.

Mojsije, veliki Božji čovek, rođen je 900. godine Poslepotopnog doba a savršenih 1500 godina nakon Noja; to jest - 2556. godine, na 3588 do kraja Ovozemaljskog poretka!

900 godina Poslepotopnog doba : 12 = 75
2556 : 12 = 213

Naime, Mojsije je, prilikom Izlaska iz Egipta, bio star 80 godina: 2. Mojsijeva 7,7 (1656 + 290 + 290 + 400 = 2636 - 80 = 2556).

Godina Izlaska iz Egipta (980. godina Poslepotopnog doba) deljiva je sa 7:

980 : 7 = 140


Godina Božjeg Utelovljenja 

...jeste 4128. od Stvaranja, odnosno, 2472. Poslepotopnog doba, nakon kojih, do kraja Ovozemaljske istorije, preostaju 2016 godina, o čemu je bilo reči i u PREPUNI Svedočanstva broj X.

6144 - 2016 = 4128

Ono što je karakteristično za ovu godinu jeste veza sa autorom ovog Svedočanstva, čiji je ukupan broj godina u Ovozemaljskom poretku 41 dok je njegov lični broj, 28 (oba nalazimo u godini Božjeg Utelovljenja: 4128), dobijen na temelju sabiranja datuma njegovog rođenja (24.12.1972): 2 + 4 + 1 + 2 + 1 + 9 + 7 + 2 = 28 a sećamo se i da je broj godina Adventnog doba deljiv sa 28: 168 : 28 = 6. Takođe, polovina Adventnog doba datira 1928. godine: 1844 + 84 = 1928 + 84 = 2012).

Veza postoji i u broju 128 (4128) jer je godina rođenja vesnika poslednjih sudova i Božjeg Dolaska 128. od početka Adventnog doba: 1844 + 128 = 1972.

Veza postoji i u činjenici da je godina Božjeg Utelovljenja 2472. godina Poslepotopnog doba - jer iste brojeve, deljive sa 12, nalazimo i u rođendanu autora ovog Svedočanstva (24.12.1972). I dan mog obraćenja (25.02) jeste 128. nakon Dana Beograda (20. oktobar, nakon kojeg, do kraja kalendarske godine, preostaju 72 dana, o čemu je bilo reči u PREPUNI Svedočanstva broj X). Takođe, dan mog krštenja, jeste 128. u godini: 08. maj = 31 + 28 + 31 + 30 + 8 = 128)

Sa brojem 128 deljive su i 6144 godine Ovozemaljskog poretka: 6144 : 128 = 48

I ova iskustva i sličnosti ukazuju na značaj Sveštenstva po REDU Melhisedeka, o čemu je, takođe, bilo reči u PREPUNI Svedočanstva broj X, na slavu Pravom i Jedinom Svešteniku i Prvosvešteniku, Caru nad carevima, Čija smo mi, ljudi, tek prilika - sen).

Konačno, 2016 godina, koje preostaju nakon Njegovog Utelovljenja, deljive su sa sledećim brojevima:

2016 : 12 = 168 (broj godina Adventnog doba)
2016 : 24 = 84 (polovina Adventnog doba)
2016 : 72 = 28 (ponovo broj 28 i veza sa vesnikom, čiji je lični broj, kao što smo pomenuli, 28)
2016 : 144 = 14 (broj mojih godina u zajedništvu sa Bogom: 1999 + 14 = 2013)


Naknadno, {05.07. (uz par nebitnih ispravki, vezanih i za jedan od deset navedenih vremenskih perioda, kao i za  datum koji je obeležio moja iskustva)}, radi zaokruženosti ovog Svedočanstva, ponavljamo i iskustvo opisano u PREPUNI Svedočanstva broj X:

"...i rođendan vesnika Božjeg Dolaska za našeg vremena otkriva godinu ovog - svakako najznačajnijeg - Događaja u istoriji Univerzuma, kroz sva vremena Večnosti.

Naime, kao što vam je, dragi prijatelji, poznato, taj rođendan jeste 24.12.1972. godine a broj godina nakon Božjeg Utelovljenja (a do kraja Ovozemaljskog doba) dobija se množenjem upravo triju karakteristično Božanskih brojeva, to jest - 24-tog dana decembra, nakon kojeg, do kraja godine, preostaju 7 dana, što, dakle, jeste i konačan broj (navršenih) godina Adventnog doba:

24 x 7 = 168

Cela računica, pri množenju sa mesecom rođenja vesnika kraja Ovozemaljskog doba, jeste sledeća:

24 x 7 = 168 x 12 (mesec rođenja) = 2016.

Dakle, Božje Utelovljenje, najavljeno proročanstvima Starozavetnih proroka, Ostvareno je 4. g. PNE (Pre Nove Ere) a broj tih godina deljiv je sa sledećim brojevima..."


Neka je Slava i hvala našem Stvoritelju i Spasitelju na ovim veličanstvenim otkrivenjima, za kojima su čeznula pokoljenja, žudeći da se, konačno, nađu u naručju Voljenoga, i neka On - silom Svoje divne i neizmerne ljubavi - dirne i srca svih nas, da ustanemo i završimo ovo Divno i silno delo, građeno tokom 6144 godine, na Slavu Svetom Božjem Imenu!!!